Kada se krene čaršijskom kaldrmom od Sebilja prema Kovačima mnoštvo malih prodavnica i zanatskih radnji krase ovaj dio Sarajeva. Nekada davno u ovom djelu grada moj pradjeda je živio i imao pekaru. Svaki zanat ima neki svoj specifičan miris, nešto što ostane u nosu, a samim tim i u sjećanju. Kada prođete pored obućarske radnje ostaje miris ljepila i kože, pored starih pekara miris kvasca, negdje drugo miris kolomasti ili boje, a pored frizerskih i brijačkih salona – miris laka za kosu ili losiona poslije brijanja. Pažnju privuče i brico ili frizerka koji konstantno po završenom poslu metlom čiste pod od ostataka kose. Danas govorimo o jednom takvom brici i brijačkom salonu, koji se nalazi upravo na samom početku Ulice Kovači. Vlasnik salona je Naser Idrizagić. Priča nam svoju zanatsku priču.
Od oca do sina
“Moj otac Mufid je otvorio ovu radnju 1956. godine, a ja sam je preuzeo 1986. Tu smo ja i moja kolegica Amela GLavović koja već 20 godina radi kod mene. Iako sam studirao ekonomiju, odlučio sam se za zanat. Stalno sam kod oca dolazio i gledao kako radi. Malo-pomalo sam učio i zavolio ovaj posao. Brijački zanat je jako kreativan, interesantan, konstantno komunicirate sa mušterijama, a mnoge od njih su stalne mušterije. Uvijek nešto novo čujete od njih, neki novi događaj, interesantnu priču, stvari koje se tiču nas ovdje, nekog od prijatelja, sportskog događaja ili nekog vjerskog običaja… Ovo je brijačko-berberski salon. Po novoj nomenklaturi, koja je prihvaćena od kantonalne vlade, razdvojeni su frizerski saloni, saloni za uljepšavanje i berbersko-brijački saloni. Razlika je u tome što se u berbersko-brijačkom zanatu pružaju isključivo usluge za muškarce, i to usluge šišanja, brijanja, fazoniranje i dotjerivanje brade, skraćivanje obrva, dlačica iz nosa i ušiju. Pravimo neke klasične frizure, ne toliko moderne, ali se naravno potrudimo i da zadovoljimo mušteriju ako traži nešto malo modernije. Još dok je otac radio sjećam se da su mušterije dolazile familijarno. Recimo, dođe otac, dedo i unuci. Onda se znalo malo i popričati, popiti kafa. To je bila neka vrsta rituala” – priča nam Nijaz.
Više od šišanja
U brijačnice su oduvijek svraćali poznati ljudi. I njih je neko morao ošišati ili obrijati. Razne dogodovštine su se dešavale i prepričavale. I kod Nasera i njegovog oca su dolazile poznate i interesantne mušterije.
“U ovaj salon je dolazio nekada davno poznati fudbaler Asim Ferhatović Hase. Dolazio je kod moga oca tri puta sedmično na brijanje. Uvijek je bio vrlo galantan i prijatan za razgovor. Interesantno je da je dolazio i jedan funkcioner iz Fudbalskog kluba Željezničar. Sjećam se da je bila neka opklada čiji će amblem stajati u izlogu. Pobjedio je amblem FK Sarajeva. Sve je to bilo interesantno, i šaljivo, i naivno. Dugo je taj grb Sarajeva stajao u radnji. Pa smo se stalno šalili kada je dolazio taj čovjek iz FK Željezničara ko će brže bolje da skine jedan grb i postavi onaj drugi. I dan danas dolazi dosta poznatih ljudi kao što su košarkaši Gordan Firić, Mladen Jojić, Goran Belić, pa recimo Dino Merlin, Jusuf Pušina i mnogi drugi. I kad su ošišani dođu na šišanje, svrate. To je jednostavno tako”-zaključuje Idrizagić.
Naser Idrizagić je i predsjednik Obrtničke komore Kantona Sarajevo. O perspektivi zanatskih zanimanja, interesu mladih za poslove od kojih se zarađuje i živi, programima podrške Obrtničke komore i drugim važnim temama, Svijet zanata će pisati u narednom tekstu.
Auror teksta: Darko Udovičić
Foto: Darko Udovičić
(prenošenje sadržaja je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i autora)
SVIJET ZANATA 