Prenosimo još jedan pogled na perspektive i stanje zanatskih zanimanja.
Ako vam u Srbiji zatreba ljekar, velika je vjerovatnoća da ćete u toku dana stići na pregled, makar i poslije nekoliko sati. Međutim, na dolazak keramičara čekaćete nekoliko nedelja ili mjeseci, jer ovih majstora jednostavno nema dovoljno. Ovo je primjer koji vrlo rado navodi Miloš Turinski, menadžer za odnose sa javnošću sajta „Infostud” kada želi da objasni zbog čega su plate zanatlija uveliko premašile zarade „fakultetlija” i zašto poslodavci nude plate iznad 1.000 eura za zanimanja kao što su varilac, profesionalni vozač, mehaničar, pekar, kuhar, građevinac, vodoinstalater, električar, stolar i moler.
„Odgovor na pitanje zašto je prosječna plata u prosvjeti 79.957 dinara (oko 1260 KM), a zarada majstora iznosi između hiljadu i dvije hiljade evra jednostavan je – zanatlija nema dovoljno, samim tim im i cijena raste. Za nijansu je komplikovanije objašnjenje zašto majstora nema dovoljno – s jedne strane, srednje škole koje edukuju đake za zanatska zanimanja već godinama ne mogu da upišu dovoljan broj učenika. Drugo, posljednjih nekoliko decenija suočavamo se sa ’egzodusom’ majstora u zemlje zapadne Evrope. Treće, mladi sve manje žele da se bave zanatskim zanimanjima, jer misle da nije moderno biti auto-mehaničar ili nasljediti časovničarsku radnju svog oca, koji je učio zanat od dede i pradede. Rukovođeni idejom da IT stručnjaci imaju zarade koje se pišu sa nekoliko nula, veliki broj srednjoškolaca želi da se školuje za ova zanimanja. Realnost je pak da su to veoma teški obrazovni profili koje ne može svako da savlada. Došli smo u paradoksalnu situaciju da tržištu rada nedostaje oko 15.000 java programera, ali i 12.000 profesionalnih vozača C i D kategorije”, konstatuje naš sagovornik.
Varioci, pekari, vozači…
Duže vrijeme je evidentan raskorak između potreba poslodavaca i želja đaka. Zanatske, mašinske i građevinske škole ne upisuju dovoljno učenika. Tako se dogodilo da su se oni malobrojni koji su izašli iz klupa ovih škola zapravo obrazovali za neka od najplaćenijih zanimanja i bukvalno mogu da biraju poslove i poslodavce, ali i zemlju u kojoj žele da žive i rade. Turinski navodi da je varilac jedan od poslova na kojem je čak i početnicima zagarantovana zarada od oko 80.000 dinara (oko 1260 KM), a plata iskusnih majstora ove struke ide i iznad 2.000 eura. On ističe da je u oglasima na ovom portalu plata varioca išla i do 4.000 eura, ali da su to uglavnom bili sezonski poslovi, koji se rade po projektima od tri do šest mjeseci.
Profil mehaničar motornih vozila, odnosno auto-mehaničar, najpopularnije je zanimanje sa trećim stepenom u srednjoj mašinskoj školi i kod učenika i kod privrednika – to je još jedna od profesija koja garantuje platu daleko iznad prosjeka.
Auto-mehaničar može da zaradi od 70.000 dinara (1100 KM), ali se na portalu „Poslovi infostud” nude i poslovi od 100.000 (1500 KM) do 180.000 dinara (2800 KM) za područje Beograda. Početna plata u pekari je 80.000 dinara (1260 KM), što su danas dvije minimalne zarade, ali majstori ovog zanata zarađuju i do 180.000 dinara (2800 KM). Noćni rad podiže platu, a naročito dobro zarađuju buregdžije, jer ne postoji mašina koja bi mogla da zamjeni dobrog pekara i napravi kore za burek.
Dobra plata se može zaraditi i za volanom – vozači autobusa zarađuju od 80.000 do 100.000 dinara (1200-1500 KM), a plate kamiondžija su mnogo veće. Plata uglavnom zavisi od poslodavca, ali mogu da zarade i do 300.000 dinara (4700 KM) ako voze u međunarodnom transportu.
Manjak zanatlija diže cijenu zarade
Poređenja radi, sa januarskim povećanjem prosječna plata u prosvjeti iznosi 79.957 dinara (1260 KM), osnovna plata ljekara u domu zdravlja je 108.000 dinara (1700 KM), a specijalista prima 133.875 dinara (2100 KM). Prosječna plata u državnoj administraciji sada iznosi oko 95.000 dinara (1500 KM), u lokalnoj administraciji 73.164 dinara (1150 KM), a u javnim državnim preduzećima 99.621 dinar (1550 KM). Prosječna zarada u javnom sektoru, koji zapošljava oko 400.000 ljudi, sada je 87.000 dinara (1350 KM).
I sociolog Mihajlo Simić ovaj društvenoekonomski fenomen objašnjava činjenicom da je došlo do masovne seobe zanatske radne snage u zemlje zapadne Evrope i da na tri „fakultetlije” sada dolazi jedan zanatlija. On podsjeća da jedan od uzroka depopulacije u Srbiji jeste masovna seoba srednje kvalifikovane radne snage u inostranstvo.
„Pred kraj prvog polugodišta mom starijem sinu bili su potrebni privatni časovi matematike, dok je mlađem sinu bila potrebna pomoć u popravljanju loše ocjene iz hemije. Oba profesora našli smo za manje od sat vremena. Ali, kada smo prošlog ljeta riješili da renoviramo kupatilo i krenuli u potragu za dobrim keramičarem, poslije par nedelja smo shvatili da taj plan treba da prebacimo za ovu godinu – još uvijek tražimo dobrog majstora i svjesni smo da ćemo morati da platimo cijenu koju on traži.”
Simić podsjeća da je istraživanje dr Slobodana Cvejića sa Odjeljenja za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu otkrilo da svega deset odsto „radničke” djece ima indeks fakulteta, što znači da je socijalni lift koji omogućava tranziciju iz nižih u više društvene slojeve u velikoj mjeri u kvaru. Veliki broj ove djece danas radi u zemljama zapadne Evrope, konstatuje naš sagovornik.
(Politika)
SVIJET ZANATA 