Jahorina je planina koju poznajem skoro 45 godina. Na njoj sam skijao od malih nogu. Bio sam na njoj za vrijeme ZOI 84, gledao je kako se gradila i postajala zimski centar. Malo pomalo, ova prekrasna planina pokušava da postane veliki regionalni zimski centar. Luksuzni hoteli, apartmani, restorani su počeli da niču na ovoj ljepotici. Nekima se promjene dopadaju, a nekima ne. Naši ljudi bi rekli – do neki dan je bilo za svakoga, a od nedavno samo za one sa dubljim džepom. Međutim, na Jahorini postoji jedna kafana koja je ostala da „prkosi“ velikim i modernim objektima. Kafana koja čuva sjećanja na duh stare Jahorine, ali prije svega na stari jahorinski ambijent. U njoj se često čuje lijepa muzikica i harmonika. Peć na drva pucketa. Drvenom kolibom se širi miris domaće kuhinje. Vlasnik ove interesantne narodne kafane po imenu „Boem“ je Siniša Stevanović zvani Roko. „Boem“ se nalazi na 50-ak metara od početne stanice šestosjeda Ogorjelica.
„Na Jahorini sam već 20 godina, a u ugostiteljstvu cijeli život. Moja majka je bila kuvarica i radila je na Jahorini i na Palama. Kada je bila Olimpijada, ona je bila glavna kuvarica. Imala je jednu malu kućicu gdje je pravila hranu. Tu je i mene odgojila, od nje sam sve naučio. Ta kuća je praktično bila na mjestu gdje je u ono vrijeme napravljen hotel Bistrica, tako da je u Bistrici nastavila da radi i u njoj provela svoj radni vijek“ – prisjeća se svojih kulinarskih početaka Roko.
Domaćinski ambijent, kuhinja i zabava
„Boem“ odiše ambijentom koga se sjećaju stariji ljudi porijeklom sa Jahorine ili dugogodišnji posjetioci planine iz Sarajeva i brojnih drugih gradova.
„Prvu kafanu sam otvorio 2000. godine preko puta starog hotela Jahorina. Isto se zvala Boem. Radila je dobro, ali sam tamo zasmetao zbog pravljenja hotela, pa sam se pomjerio 2013. na ovu lokaciju. Tamo su mi srušili taj lokal. Vlasti nisu shvatile šta je domaćinski odnos. Kolibe kao što je ova činile su Jahorinu prije 90-ih godina. Bilo ih je pedesetak. Ja sada pokušavam da ovaj lokal, za koji sam dobio i papire, održim upravo ovakvim kako sad izgleda. Drevna kafana koja podsjeća na prošlost. Kod mene se pravi prava domaća kuhinja, domaći stari pasulj, sarma, domaća pečenica, domaća kobasica, pura sa kajmakom, domaći ćevap pun mesa na moj način, pljeskavica, a ako želite možete naručiti dan ranije sač, janje ili prase. Peče se sve u ovoj maloj pečenjari, koja još uvijek odlično služi. Vjerujte mi da radi ko Doxa! Kod mene se može popiti i dobra rakija, pivo, sok ili kafa. Imam posla. Moji su gosti većinom iz ex Jugoslavije, ali u zadnje vrijeme ima i dosta stranaca, pogotovo Čeha, Slovaka, Mađara, Poljaka. Oni baš vole ovaj prirodni ambijent. Vole ognjište, peć, vatru, drva, domaći kajmak, domaći hljeb, ali i Acu koji svirajući i pjevajući uz harmoniku zabavlja goste. Dolazi i lokalno stanovništvo. Ljudi vole ovo što ja radim. Ovdje nema betona , armatrure, plastike. Međutim, rukovodstvo ne razumije baš sve ovo. Ne razumije da su ovakve kafane tradicija ovih prostora, sa kojih su i neki od njih potekli“ – kaže Roko.
Jahorina ostaje i dalje planinska ljepotica. Modernizovala se, dobila nove ski žice, moderne lokale, ubrzano mijenja svoju arhitekturu – što kroz nove objekte i kvalitetne moderne i skupe restorane. S druge strane, i tradicija jeste i može biti dio turističkog napretka i razvoja. Upravo tradicija i domaćinski ugostiteljski duh kakav živi u Boemu primjer je toga.
Auror teksta: Darko Udovičić
Foto: Boem i Svijet zanata
(prenošenje sadržaja je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i autora)
SVIJET ZANATA 